“Majka rukom mačku pomazi, splete pletenicu, rukom djetetu stavi krpe na glavu da joj napravi kovrče. Rukom majka drži kuću da se ne sruši, drži babu, drži oca, drži đeda.”
Moj prvi susret s djelom Monike Herceg i moram priznati da me ugodno iznenadila. Zapravo, nadmašila je sva moja očekivanja. Mislila sam da me čeka još jedna ratna priča, a dobila sam puno više od toga.
Kroz crtice iz svakodnevnog života upoznajemo dijete bez imena koje odrasta u siromaštvu, okruženo pijanstvom i obiteljskim nasiljem. Dijete čiji je centar svijeta majka, žena koja, unatoč grubosti života, uspijeva sačuvati i poneki trenutak nježnosti i topline.
Autorica piše kroz kratka, brza i jasna poglavlja. Stil je suzdržan, hladan i ogoljen, ali istovremeno poseban i iznimno dojmljiv. Sve djeluje toliko stvarno da mi je na pojedinim mjestima bilo gotovo nelagodno čitati.
Dok sam čitala, neprestano sam razmišljala o svom djetetu i o tome koliko je sretno što je potpuno nesvjesno ovakvog surovog djetinjstva i ovakve razine siromaštva. I koliko život ponekad može biti nepravedan kada postoje djeca s ovakvim sudbinama.
Ovdje počinje šuma je knjiga koja boli, rastužuje i tjera na razmišljanje dugo nakon što okrenete posljednju stranicu.
❤️ Hvala izdavaču na primjerku.
? Čitate li češće domaće ili strane autore?
