“She wanted to do things without having to worry what others thought.
She simply lived for her freedom.”
U Prije nego što se kava ohladi upoznajemo četiri osobe, četiri različite životne priče. Svatko od njih ima neke neriješene osjećaje u prošlosti. U Tokiju postoji mala stražnja uličica s kafićem Funiculi Funicula koji svojim kupcima nudi priliku da putuju u prošlost. Uz sva pravila koja se moraju poštivati može vam se učiniti da su ova putovanja u prošlost besmislena, ali na kraju shvatite koliko je svaki lik time dobio.
Izrazito lijepa zbirka od četiri emotivne priče. S jedne strane vrlo jednostavno pisano i ispričano, a opet nas tjera na promišljanje. Uživala sam u svakoj stranici i na kraju poželjela još. Iako su priče tužne i srceparajuće, u isto vrijeme imaju taj neki sretan, pozitivan ton.
Ove su me priče natjerale da se zapitam zašto svi čekamo dok ne bude prekasno reći ili učiniti neke stvari?
Nemojte čekati!
“Žao mi je. Volim te. Nedostaješ mi. Trebam te.“
Uzmite telefon, recite, učinite to – sutra bi moglo biti prekasno!
Draga Tamara hvala ti što si mi poslala ovu knjigu! Točno je sve ono što sam i zamišljala.
