“The thing is, once you get lost in a story, you want to get lost in another. It’s a self-fulfilling prophesy.”
Valentina Baker nikada nije preboljela majčin odlazak iz svoga života. Godinama kasnije, sada već mlada žena, Valentina radi kao knjižničarka i doznaje da joj je majka preminula te u nasljedstvo ostavila knjižaru u Londonu.
Prvo i osnovno radnja se događa u Londonu, a s obzirom da sam slaba na taj grad automatski sam potpuno pristrana što se tiče ove knjige. No unatoč tomu autorica je stvorila slatku priču sa meni jako simpatičnim likovima. Iako mi je jedan dio priče jako smetao i i dalje ne prihvaćam objašnjenje koje je autorica dala za postupke Valentinine majke svejedno smatram da je idealna za opuštanje i razonodu.
“What makes books more special than, say, a move, is that you can hold them. When your own world feels bleak, a book is a portal to anywhere. You can hide within the pages, linger there for comfort or protection. The best part? Whether you’re seven or sixty-seven, a favorite book is like an old friend, waiting for you with open arms, and right now, that’s what The Last Winter is for me.”
