“But one can always read Austen.”
Drugi svjetski rat je upravo završio i nekoliko mještana u malenom selu Chawton, posljednjem domu Jane Austen, pokušava spasiti posljednji dio Austenine ostavštine. Osnivanje Društva Jane Austen ne samo da će sačuvati dom i naslijeđe Jane Austen, već će im pomoći i da se nose s osobnim traumama.
Budući da sam veliki obožavatelj Jane Austen, ova knjiga je za mene bila obavezna na popisu za čitanje. I baš sam sretna što sam ju pročitala. Ova knjiga je idealna za ugodno nedjeljno popodne. Svu ugodnost i toplinu koju očekujete u jednom malenom engleskom selu pronaći ćete ovdje. Iako govori o nekim tužnim događajima, ne čini te tužnim što mi se posebno svidjelo. Stil pisanja je spor i ugodan, s mnogo sličnosti sa stilom pisanja Jane Austen. Puno se likova provlači kroz priču ali skoro svi su doista jako simpatični. I kraj je bio uistinu zadovoljavajući.
Definitivno preporučam ovu i jedva čekam Bloomsbury Girls – sljedeću knjigu ove autorice.
“We love Jane Austen because her characters, as sparkling as they are, are no better and no worse than us. They’re so eminently, so completely, human. I, for one, find it greatly consoling that she had us all figured out.”
