Dok se oporavlja od nečega što je trebala biti rutinska operacija Lucy razmišlja o svojem životu, prošlosti, sadašnjosti, siromaštvu, odnosu s majkom ili nedostatku istoga, odnosu s mužem, djecom…
Emotivna i životna. Razmišljala sam o toliko toga čitajući ovaj roman – o tome kako nas životne okolnosti u kojima odrastamo oblikuju, možemo li se izdići iznad njih, koliku snagu nosimo u sebi, kolika je ljubav koju dijete osjeća prema majci koja to zapravo nije. Ovo zadnje je ono o čemu razmišljam i sada. Što je to što tjera djecu odbačenu od same majke, zapuštenu, ne voljenu, da i dalje jure prema toj „majci“? I opet s druge strane, što je to što tu „majku“ čini takvom? Ne mogu to shvatiti ni sada, a mislim da ni ikada u budućnosti neću moći.
Zatvorivši posljednju stranicu jedino što sam željela napraviti je zagrliti tu Lucy – i malu i veliku.
A sada, sa nekoliko dana odmaka, jedino o čemu razmišljam je koliko volim svoju mamu
