Topla priča o Rintaru Natsukiju, srednjoškolcu, koji je od svog voljenog djeda knjiškog moljca naslijedio knjižaru rabljenih knjiga. U priči je i mačak Tigar koji ujedno i govori, i traži od Rintara da mu pomogne spasiti sve nepročitane, nevoljene i zanemarene knjige.
Ima nešto u japanskim piscima i načinu na koji pišu. Uvijek se osjećam vrlo smireno dok čitam njihova djela. I uvijek postoji onaj neki osjećaj da sam nešto naučila.
Isto je bilo i s ovom divnom pričom. Uživala sam čitajući ovu bajku koja slavi knjige i mačke. Svako me poglavlje natjeralo da promislim o odnosu koji imam sa svojim knjigama. Shvatila sam da je ostavljanje tragova na knjizi koji su posljedica čitanja zapravo OK (nikad ne otvaram knjigu skroz da joj ne lomim hrbat). I da jurnjava kroz najnovije objavljene naslove nije nova olimpijska disciplina i ne bih se trebala pokušavati pridružiti timu. Zaista bih trebala usporiti i uživati u svakoj napisanoj riječi, baš kao što uživam u glazbi.
Vjerujete li da vas svaka knjiga koju pročitate na neki način mijenja?
Ja vjerujem da sigurno ostavlja neki trag u našoj podsvijesti.
