“…dirljiv portret borbe čovjeka u ozbiljnim godinama da zadrži svoja najdragocjenija sjećanja, ali i napora njegove obitelji da se pobrine za njega. Istovremeno moraju pronaći način kako ga (polako) pustiti da ode.”
Još jedno Backmanovo djelo koje pokazuje svu snagu njegovog pisanja. Čak i njegove kratke priče tjeraju nas na razmišljanje.
Svakog jutra put do kuće sve je duži nisam pročitala u jednom dahu iako je kratka. Morala sam uzimati pauze zbog svih emocija koje je u meni izazivala. Priča je to o gubitku i prepuštanju s kojom se većina nas može povezati.
Iako me jako rastužila, Svakog jutra put do kuće sve je duži mi se doista svidjela.
