Prva knjiga Emily Henry koju sam pročitala bila je Čitam te kao knjigu i reći da mi se nije svidjela ne bi baš dočaralo moje dojmove. Mislila sam da neću čitati ništa njezinog tako brzo, ali onda sam pročitala Jezero od riječi i oduševila se! Pa kada sam u knjižari ugledala Sretno mjesto, onako preslatke i ljupke naslovnice odlučila sam joj dati još jednu priliku. I ne mogu vam opisati koliko mi je drago da jesam.
Harriet i Wyn bili su savršen par sve dok to više nisu bili. Još uvijek nisu rekli svojim prijateljima, što bi mogao biti problem jer moraju provesti tjedan dana zajedno u kućici u Maineu, gdje redovito odlaze posljednje desetljeće.
Sviđa mi se sve u ovoj knjizi! Priča, likovi, kemija između njih – Harriet i Wyn su jednostavno savršeni (i mislim da je ovo prvi put da su mi se oboje podjednako svidjeli), njihovi razgovori i duhovitost, okruženje, teme kojima se bavi, pisanje koje je fantastično – ma SVE!!!!
Ova knjiga je moje sretno mjesto i vidim se kako ju čitam iznova i iznova i iznova.
A što se tiče Čitam te kao knjigu mislim da ću ju uskoro ponovno pročitati i provjeriti taj svoj prvi dojam. Moguće da sam ju čitala u krivom trenutku.
