U središtu priče su naratorica i sestra Adriana te njihove obitelji. Obje su odrasle i obje su zasnovale vlastite obitelji sa svim usponima i padovima koje svaka obitelj doživljava.
Autorica me u sekundi vratila natrag u svoju priču, na ulice Italije, za stol talijanske obitelji, miris kave iz kafetijere, tvrdi keksići, šum mora, miris ribe… Iznova me osvojila svojim stilom pisanja. Ovaj put uživala sam i u ljepoti jezika i kao netko tko ne može zamisliti pisanje po knjigama bila u strašnoj napasti označiti rečenice i rečenice.
Prikaz ljubavi između naratorice i supruga, iako nesretne, predivna je. Emocije koje izviru iz teksta i ostaju još dugo u mojim mislima potpuno su me očarale.
Vraćena je bila odlična, ali Sestrina priča je još bolja. Di Pietrantonio ovim romanom smjestila se na popis najdražih autorica i veselim se svakom idućem romanu.
