Chrissie je imala samo osam godina kada je počinila najgori mogući zločin – ubila dječaka. Dvadeset godina kasnije, kao samohrana majka, Chrissie strahuje od gubitka vlastite kćeri.
Moram priznati da mi je ovaj roman prošao ispod radara i vrlo vjerojatno bi tako i ostalo da nije bilo jedne kave i oduševljene preporuke. Zainteresirala sam se i nakon par dana ostavila sve što sam u tom trenutku planirala čitati i doslovno ga pročitala u jednom dahu.
Fenomenalan stil pričanja cijele priče uvukao me od prve stranice. Sto puta sam pomislila koliko je cijela priča jeziva, život koji je daleko od normalnog, i zlo koje se iz takvog života izrodi. Prikaz Chrissie kao lika je toliko živopisan i jeziv da ju sigurno još dugo neću zaboraviti.
Rijetko koji triler me tjera na razmišljanje. Obično ih pročitam, šokiram se, nekada manje, nekada više, i nastavim dalje sa životom. Ali ovaj… Ne prestajem razmišljati o Chrissie i onome kroz što je prošla kao dijete, i koliko životni uvjeti utječu na nas.
Definitivno jedan od najboljih trilera koje sam čitala u zadnje vrijeme.
