Svi jako dobro znamo priču o Penelopi, vjernoj Odisejevoj supruzi, koja provodi dvadeset godina šutke čekajući Odisejev povratak. E pa ova Penelopa to nije. Ovo je priča o Penelopi, ali na način kako ju vidi Margaret Atwood, sa svom njenom snagom i osjećajima i svim sporednim likovima koji su sada dobili glas.
Obožavam njen stil pisanja, a pogotovo njezine ideje. U svojoj verziji zadržala je sve originalne ideje ovoga mita, ali ju je na sebi svojstven način učinila modernom i zanimljivom i današnjim generacijama.
#metoo pokret i feminizam dobili su svoje mjesto u ovom djelu. Atwood je dala glas onim malima, nebitnima, sluškinjama – ženama! Čitajući ovo i razmišljajući o današnjem odnosu prema ženama, pitam se koliko se život žena zapravo promijenio? Jesu li žene i dalje tihe i nebitne? “Jesu li ih izazvale?” Malih pomaka ima, da nema sada ne bih niti pisala o tome. Međutim još je dug put do jednakosti i vremena u kojima žene neće biti osuđivane zbog odjeće, kose ili riječi.
Možda je sitna knjižica ali je zato dinamitna i od mene imate preporuku!
