Ovaj klasični roman prati priču o Jean-Baptisteu Grenouilleu rođenom u siromašnoj četvrti Francuske u osamnaestom stoljeću s darom apsolutnog osjećaja mirisa. Preživljavajući u okrutnom svijetu, jednog dana Grenouille uhvati dašak savršenog mirisa – mirisa lijepe mlade djevice.
Sjajno pisanje kroz koje se zaista osjeti miris svega opisanog. I vjerujte mi kad kažem da većina ovdje opisanih mirisa nije nešto što želite pomirisati.
Autor je prikazao lik koji mi se jako svidio unatoč tome što je bio ubojica. Zašto se to dogodilo? Vjerojatno zbog okolnosti u kojima je rođen, djetinjstva ili nedostatka istog i cijelog života u kojem nikada nije doživio prihvaćanje.
Priča pokazuje što se događa kada se u potpunosti prepustimo užicima, što društvena izolacija može učiniti ljudskim bićima i koliko je vanjski izgled zapravo važan.
Pitanje koje mi je prolazilo kroz glavu dok sam čitala je: Stvaraju li životne okolnosti čudovišta ili se takvi rađaju?
Osobno vjerujem da smo svi na početku dobri, a onda se neki razbole ili ih užasne životne okolnosti oblikuju u čudovišta.
Što vi mislite?
