
“One of us in this very room is in fact the murderer.”
Deset stranaca pozvano je za vikend na mali privatni otok uz obalu Devona. Jedino zajedničko su tajne iz prošlosti o kojima niti jedan od gostiju nije spreman govoriti. Njihov domaćin, milijunaš koji je nedavno kupio otok, nije s njima. A baš kako i sam naslov kaže do kraja ovog uzbudljivog romana nije ostao nijedan…
Treći objavljeni naslov iz ove predivne minimalističke kolekcije uzbudljivi je krimić u kojem se Agatha Christie nije ustručavala ubiti 10 likova. I to uz pratnju stihova dječje pjesmice. Obožavam englesku staloženost likova koja ovdje dolazi do izražaja i u trenutcima najveće opasnosti kada oni ostaju odani svojem karakterističnom ponašanju i reakcijama. Fantastično pisano, a meni do zadnje stranice zanimljivo i napeto.
No osim dobrog krimića autorica me ovim romanom potaknula i na promišljanje čime je potvrdila svoj status kraljice ovog žanra. Ima li itko pravo uzeti pravdu u svoje ruke? Gdje prestaje pravda, a počinje zločin? U kojem trenutku netko dolazi do točke pucanja i preuzima pravdu u svoje ruke ili su ti ljudi oduvijek bili skloni zločinu, ali im je nedostajao pravi poticaj? I sami smo svakodnevno svjedoci svih manjkavosti sustava no daje li nam to moralno pravo da ga sami ispravljamo i to na taj način? Ne znam i iskreno se nadam da se nikada neću niti naći u situaciji u kojoj bih otkrila odgovore na ova pitanja.
Svaka koju pročitam čini mi se za nijansu bolja od one prethodne koja me isto tako oduševila tako da ću valjda do kraja kolekcije imati bar 60 favorita. 😊 Iako je na stranicama izdavača već rasprodana još uvijek je dostupna na drugim prodajnim mjestima pa požurite!
[english]
And Then There Were None – Agatha Christie
Ten strangers are invited to a small private island off the coast of Devon for a weekend. The only thing they have in common are secrets from the past that none of the guests are willing to talk about. Their host, a millionaire who recently bought the island, is not with them. And just as the title suggests, by the end of this exciting novel, not one remains…
The third published title from this beautifully minimalist collection is an exciting crime novel in which Agatha Christie did not hesitate to kill 10 characters accompanied by the verses of a children’s song. I love the recognizable English composure of the characters, which comes to the fore here even in moments of greatest danger when they remain loyal to their characteristic behavior and reactions. Fantastically written, and interesting and tense until the last page.
But not only is it a good crime novel, the author also made me think about some moral issues, confirming her status as the queen of this genre. Does anyone have the right to take justice into their own hands? Where does justice end and crime begin? At what point does someone reach a breaking point and take justice into their own hands, or have these people always been prone to crime but lacked the right incentive? We ourselves witness all the shortcomings of the system every day, but does that give us the moral right to correct it ourselves and do so in this way? I don’t know and I sincerely hope that I will never find myself in a situation where I would discover the answers to these questions.
Each one I read seems to me to be a shade better than the previous one, which also thrilled me, so by the end of the collection I’m guessing I will have at least 60 favorites. 😊