Mungo Hamilton je petnaestogodišnjak kojeg upoznajemo kroz događaje u prošlosti i sadašnjosti. Majka ga šalje na izlet sa dvojicom muškaraca koje je tek upoznala na sastanku anonimnih alkoholičara. Oni ga planiraju voditi na pecanje kako bi naučio biti “pravi muškarac”. Kroz njegovo prisjećanje saznajemo što je sve prethodilo ovome i kakva je Mungova sudbina.
Mungo je lik čija će vas priča i sudbina potpuno osvojiti. Lik za kojeg ćete navijati svim srcem. Uz kojeg ćete stati čak i kada je nasilje u pitanju. On je željan toplog obroka, zagrljaja i majčine ljubavi. On je željan normalnog života.
Ovo je doista teška priča. Toliko teška da ju koliko god napeta i zanimljiva bila nisam mogla brzo čitati. Radila sam pauze jer me fizički boljela njegova sudbina. Ubijala me nemoć koju sam osjećala čitajući jer je roman toliko dobro pisan da sam imala osjećaj da stojim tamo, gledam i okrećem glavu, ne pomažem mu.
Roman me oduševio i još uvijek razmišljam o njemu i Mungu i svim ostalim dječacima sa sličnim životnim pričama. Pa zar stvarno ne možemo pustiti ljude da jednostavno žive svoje živote?! Da se vole?! Bez obzira na boju kože, vjeru ili spol? Zar nije već dovoljno zla i bez ovakvih podjela?!
Ako se još uvijek dvoumite o vezama istog spola ili miješanju različitih vjera, pročitajte ovu knjigu, osjetite bol, pa mi onda recite mislite li još uvijek da imate pravo nanositi toliko boli drugim ljudskim bićima zbog svojih uvjerenja.
Od mene ogromna preporuka i veliko hvala Frakturi na primjerku knjige. A čim se oporavim bacam se na čitanje Shuggie Baina.
