“Books are more than doctors, of course. Some novels are loving, lifelong companions; some give you a clip around the ear; others are friends who wrap you in warm towels when you’ve got those autumn blues. And some…well, some are pink candy floss that tingles in your brain for three seconds and leaves a blissful voice. Like a short, torrid love affair.”
Jean Perdu književni je ljekarnik i vlasnik plutajuće knjižare. Propisuje knjige koje liječe čitatelje. Jedini čitatelj kojeg nije u stanju izliječiti je on sam.
Priča je to o gubitku i žaljenju, ispričana putovanjem kroz mnoge predivne francuske gradove i brojne knjige spomenute u priči.
U početku mi se doista svidjela, međutim nakon toga najveći dio knjige nisam bila sigurna čemu točno služi taj dio i da budem iskrena, bilo mi je pomalo dosadno. I baš kada sam bila sigurna da nešto u priči ne razumijem ili da to jednostavno nije prava knjiga za mene, dogodilo se posljednjih 50 stranica. Priča je postala zanimljiva i emotivna, opisi živopisni. Kao da se sve posložilo kako treba.
Što se likova tiče, doista sam mrzila Manon od samog početka, čak i više na kraju, zbog čega vjerujem da je Nina George sjajno obavila svoj posao stvarajući i razvijajući ovaj lik.
“We cannot decide to love. We cannot compel anyone to love us. There’s no secret recipe, only love itself. And we are at its mercy–there’s nothing we can do.”
