“The world was hers for the reading.”
Roman Jedno drvo raste u Brooklynu zauzeo je mjesto na polici najdražih klasika. Ne znam gdje sam do sada živjela da čak niti tijekom studiranja nisam naišla na ovu knjigu ali možda je čekala pravi trenutak u mom čitateljskom životu.
Roman o ničemu i svačemu. O odrastanju jedne predivne djevojčice, jednog od najljepših likova u svim romanima koje sam do sada pročitala, uz bok divnoj Tess iz porodice D’Urberville. O materijalnom siromaštvu i o mentalnom bogatstvu. O usponima i padovima. O snazi i slabosti. O životu.
Roman u koji sam se zaljubila od prve stranice, u kojem niti jedno slovo u 470 stranica nije bilo viška i koji sam namjerno čitala što sam sporije mogla jer sam se svaki put osjećala kao da sam doista tamo, dio te obitelji, dio Brooklyna, dio New Yorka i toga vremena. Po sadržaju nije page turner ali po stilu pisanja itekako je. A Francie i obitelj? Meni su se zavukli u srce nakon samo par stranica sa svim svojim manama i nedostatcima, sa svojom realnošću.
Danima nakon posljednje stranice ne prestajem prelistavati najdraže dijelove romana i iščitavati ih, gnjavim sve oko sebe da pročitaju i razmišljam o ponovnom čitanju – što je kod mene toliko rijetko da gotovo i ne postoji.
Nadam se da ćete pronaći vrijeme za Francie i uživati barem upola koliko sam ja uživala.
“Look at everything always as though you were seeing it either for the first or last time: Thus is your time on earth filled with glory.”
