„Promatrati, slušati, šutjeti, uživjeti se u situaciju, razmatrati problem kao izazov, ne reagirati naglo i više od svega vježbati prihvaćanje: to su najviše točke odnošenja prema sebi i drugima.“

Očekivala sam da će mi se svidjeti jer s Japanom kod mene ne možete pogriješiti, ali zapravo sam baš uživala čitajući. Vrlo jednostavno se čita, autor je temeljito istražio to o čemu piše i pokušao prenijeti svoju ljubav prema Japanu ali istovremeno i ostao kritičan za neke dijelove japanske kulture.

Poanta cijele knjige je naučiti prihvatiti i sebe i ljude i situacije takvima kakvi jesu, usporiti i uživati u svemu što nas okružuje, olakšati si život i smanjiti stres, pronaći ljepotu i mir u svakodnevnim stvarima, usvojiti ukeireru koncept, uživati u pripremi čaja i kave*, drijemati, šetati u prirodi, uživati u tišini i reći „žao mi je“.

*u ovoj knjizi naišla sam na jedan od najboljih opisa pripreme kave i čaja, toliko slikovito da sam odmah pustila jazz i krenula tražiti čajnike i porculanske šalice i to mi je trenutno nova opsesija jer za kavu već imam kompletan pribor

„I dani nisu dovoljno dugi

I noći nisu dovoljno duge

I život promiče poput poljskog miša

Zbog kojeg ne zatreperi ni travka“ (Ezra Pound)