Gospodar muha govori o dječacima koji se jednoga dana nađu potpuno sami na otoku. Bez nadzora odraslih neki od njih vrlo brzo zaboravljaju pravila civilizacije i prepuštaju se životinjskom instinktu koji čuči u svima nama.
Trebalo mi je neko vrijeme da se uživim u priču. Prvi dio knjige sam se teže koncentrirala ali zato sam ostatak knjige pročitala u jedno popodne.
Ova knjiga izazvala je u meni nezapamćenu anksioznost. Osjećala sam svaki trenutak opisan na stranicama. Gubitak humanosti, empatije i civiliziranosti. Najviše me uplašila brzina kojom se to sve odigravalo.
Znam da je ovo samo knjiga, fikcija, ali… Ali koliko je zapravo daleko od istine? Koliko malo je zapravo potrebno da netko počini zločin? U trenutcima kada nema posljedica na koju stranu će vas (ili ljude oko vas) vaše odluke odvesti?
