“Čitanje dobrih knjiga pokvari vam uživanje u lošim knjigama.”
Juliet Ashton u potrazi je za temom za svoj novi roman. Potpuno neplanirano pronaći će inspiraciju na malenom britanskom otoku Guernseyju. Ljubav prema knjigama povezati će do tada potpune strance i stvoriti neraskidive veze koje će potrajati ostatak njihova života.
Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseyja je epistolarni roman ili roman u pismima. Obožavam taj stil. Do sada sam čitala romane P.S. Volim te i Ulica Charing Cross 84 pisane u tom stilu i oba su me oduševila.
Prvi put sam imala priliku čitati roman koji se bavi događajima neposredno nakon završetka rata i zapravo mi je bilo izrazito zanimljivo vidjeti vraćanje života nakon takvih tragedija i razmišljanja preživjelih.
Likovi koje pratimo na otoku nisu samo sumještani. Oni su „obitelj“ koju su rat i do tada nezamislivi događaji zbližili više nego što je itko mogao zamisliti. A knjige su osigurale bijeg od surove stvarnosti i pokazale svu svoju čaroliju.
Roman mi se svidio od prve stranice – zabavan je i unatoč teškoj temi poprilično pozitivan i prpošan. Iako su mi neki događaji izbili zrak iz pluća sveukupno mi je ostavio dojam ugode i moguće sreće čak i u trenutcima kada nam se čini da je došao kraj.
Od mene svakako imate preporuku!
