23. listopada 1980. – dan koji je zauvijek obilježen tragedijom. Eksplozija plina odnijela je živote 50 djece i 14 odraslih. Datum koji nijedna obitelj tog Španjolskog mjesta nikada neće zaboraviti.
U romanu Dječak, Fernando Aramburu s nevjerojatnom dozom humanosti pokušava dočarati ono što su preživjeli nakon tog dana nastavili nazivati životom.
Život je satkan od trenutaka – lijepih i ružnih, od ljubavi, ljutnje, gubitaka i nade. Ponekad su ti ružni trenutci podnošljivi, a ponekad nezamislivi. Priča jedne obitelji, jednog dječaka, toliko je bolna da je teško zamisliva svakom roditelju, svakom čovjeku s imalo ljudskosti.
Majčina bol, očev očaj, djedova tišina – Aramburu prikazuje čitav spektar emocija, različite načine nošenja s gubitkom, raspadom svakodnevice i pokušajem da se život nastavi, koliko god to bilo moguće.
Njegov stil pripovijedanja je predivan – kratka poglavlja koja vas drže prikovanima za stranice, bogatstvo emocija, jednostavnost, surovost, nepretencioznost. Teško mi je reći da sam u ovakvoj knjizi uživala, teško mi je reći da je odlična, a da to ne zvuči pogrešno… Ali ona to zaista jest. Ako vas ne smeta da vas slomi, da vam otkine komadić srca, a onda vas u jednom trenutku podsjeti na ljepotu života izvan tih stranica – onda je ovo knjiga za vas.
Samo 200 stranica, a sve je rečeno. Iako bih njegove rečenice mogla čitati u beskonačnost…
Baš kao i Patria, Dječak je nezaboravan.
A meni još preostaje Čiope… i druženje s autorom na skorašnjem Festivalu svjetske književnosti. Jedva čekam!
[english]
El nino – Fernando Aramburu
October 23, 1980 – a day forever marked by tragedy. A gas explosion claimed the lives of 50 children and 14 adults. A date that no family in that Spanish town will ever forget.
In the novel El nino, Fernando Aramburu tries with an incredible dose of humanity to portray what the survivors of that day continued to call life.
Life is made up of moments – beautiful and ugly, of love, anger, loss and hope. Sometimes these ugly moments are bearable, and sometimes unimaginable. The story of one family, one boy, is so painful that it is difficult to imagine for any parent, any person with any humanity.
A mother’s pain, a father’s despair, a grandfather’s silence – Aramburu shows the entire spectrum of emotions, different ways of dealing with loss, the collapse of everyday life and the attempt to continue life, as much as possible.
His storytelling style is wonderful – short chapters that keep you glued to the pages, a wealth of emotions, simplicity, rawness, unpretentiousness. It’s hard for me to say I enjoyed a book like this, it’s hard for me to say it’s great without sounding wrong… But it really is. If you don’t mind it breaking you, tearing a piece of your heart out, and then at one point reminding you of the beauty of life beyond those pages – then this is the book for you.
Only 200 pages, and all is said.
Just like Homeland, El Nino is unforgettable.
