“Words can be like X-rays if you use them properly – they’ll go through anything. You read and you’re pierced.”
Pronašla sam ovo pitanje na Goodreadsu i odličan odgovor:
“- Je li zanimljivo ili nije?
– Kakvo bizarno pitanje. Ne, naravno da nije. To je klasična priča koja izaziva razmišljanje, koju vole milijuni. To je nešto najdosadnije ikad napisano. (Paul)”
Divni novi svijet je distopijski roman objavljen 1932. Riječ je o futurističkoj svjetskoj državi, njezinim genetski modificiranim građanima lišenim svih osjećaja, te svim mogućim i nemogućim tehnološkim izumima.
Uvod u ovo izdanje napisao je Aldous Huxley neposredno nakon Drugog svjetskog rata, a zbog nedavnih događaja Huxleyeva predviđanja što će sljedeći svjetski rat donijeti su zastrašujuća.
Ovo je svakako roman koji potiče na razmišljanje – moja najveća greška je da sam ga završila u 23 sata s glavom punom što ako, i ali i o, bože. Možete zamisliti da te noći nisam puno spavala.
Razmišljajući o njegovom Divnom novom svijetu iz mog toplog i ugodnog dnevnog boravka, zdrava i na sigurnom, ne bih mu htjela pripadati – želim svoju slobodu i sve što dolazi s njom. Ali što da sjedim u podrumu, bolesna, gladna, u strahu od svake iduće minute mog života, koliko će bombi ubiti moje prijatelje, obitelj… Bih li tako brzo odbila njegov Divni novi svijet?
Mogu li, molim vas, biti dio oba svijeta?
Huxley također govori o tehnologiji i kako ona kontrolira naše živote. Volim tehnologiju. Ja sam dio toga. Ja to podučavam. Ali on tu ima pravo. Totalno sam ovisna o njoj.
“If one’s different, one’s bound to be lonely.”
“I want to know what passion is. I want to feel something strongly.”
“Most human beings have an almost infinite capacity for taking things for granted.”
“…reality, however utopian, is something from which people feel the need of taking pretty frequent holidays….”
