“Soba je bila tiha.
To jest, soba je bila tiha, ali ljubavnici su disali.
Isto tako, noć je bila tamna.
Bila je tama, ali zvijezde su sjale.
Muškarac u krevetu bio je jedan od nekoliko
kojima sam dala srce. Dar mojega ja,
koje nema granica.
Nema granica, premda se ponavlja.”
Averno je zbirka poezije u kojoj se nobelovka Louise Glück bavi temama života i smrti, prolaznosti, gubitka i načina na koje se nosimo s istim. Naslov zbirke referira se na Averno, malo kratersko jezero kraj Napulja koje je u antičko doba smatrano ulazom u podzemni svijet – simboličan motiv koji Glück koristi kao polazište za dublje promišljanje o ljudskoj egzistenciji.
Središnji mit koji prožima zbirku je onaj o Perzefoni, kćeri božice Demetre, koju otima Had i odvodi u podzemlje. U Glückinoj interpretaciji, Perzefona nije samo mitološka figura, već predstavlja podvojenost – između svjetla i tame, života i smrti, majke i ljubavnika.
Atmosfera zbirke je sumorna, što proizlazi iz autoričine odluke da ne nudi utjehu, već iskreno suočavanje s boli i gubitkom. Neke pjesme su me duboko dirnule, dok su mi druge ostale emocionalno nedostupne – što možda više govori o meni kao čitatelju nego o samim pjesmama. Ipak, zbirka kao cjelina ostavlja snažan dojam i poziva na tiho promišljanje.
Averno je zbirka za one koji u poeziji traže dubinu i filozofsku refleksiju. Idealna je za čitanje uz jutarnju kavu – ne kao bijeg, već kao suočavanje sa istinom.
[english]
Averno – Louise Glück
Averno is a collection of poetry in which Nobel laureate Louise Glück explores themes of life and death, transience, loss, and how we deal with them. The title of the collection refers to Averno, a small crater lake near Naples that in ancient times was considered the entrance to the underworld – a symbolic motif that Glück uses as a starting point for deeper reflection on human existence.
The central myth that permeates the collection is that of Persephone, daughter of the goddess Demeter, who is abducted by Hades and taken to the underworld. In Glück’s interpretation, Persephone is not just a mythological figure, but represents a duality – between light and darkness, life and death, mother and lover.
The atmosphere of the collection is somber, which stems from the author’s decision not to offer comfort, but to honestly confront pain and loss. Some poems touched me deeply, while others remained emotionally inaccessible to me – which perhaps says more about me as a reader than about the poems themselves. Yet the collection as a whole leaves a strong impression and invites quiet reflection.
Averno is a collection for those who seek depth and philosophical reflection in poetry. It is ideal for reading with morning coffee – not as an escape, but as a confrontation with the truth.
