Djeca su kraljevi još je jedan u nizu odličnih romana de Vigan. Još nisam naišla na njen roman koji me razočarao. Pa tako niti ovaj na kojeg sam iskreno skroz zaboravila s obzirom na brzinu kojom knjižnica u mom kvartu nabavlja knjige.
Roman govori o utjecaju društvenih mreža na naše i dječje živote, obiteljsku dinamiku, preuzimanje naših života, izazivanje ovisnosti, loše roditeljstvo, lakomost, opsjednutost brzom slavom, novcima, stvarima… De Vigan na sebi svojstven vrhunski način prikazuje i analizira psihološke aspekte, prikazuje likove i događaje uz koje klimate glavom i govorite si, „da, znam takve majke/očeve“. Da, nažalost svi ih znamo…
I da se razumijemo nisu nam društvene mreže proizvele nikakvo novo zlo. Bilo je ovoga i prije njih, izbori ljepote za djecu, profesionalni glumci, plesači… Sada je samo postalo jednostavnije.
Osobno jako volim društvene mreže, divne su, ako ništa dale su mi ovu prekrasnu mogućnost da pričamo o knjigama. Ono što ja osuđujem je ne reagiranje društva, apsolutni izostanak ikakve edukacije, a u konačnici i zabrana, jer htjeli mi to priznati ili ne nekima su i više nego potrebne.
Odličan roman i ogromna preporuka od mene.
