“Kad pogledam oko sebe, shvatim da svatko ima svoju vlastitu priču.”
Jedna mala knjiga za zagrijati dušu.
Na svom noćnom ormariću imam te neke knjige koje mi hrane ovo moje hladno srce. Uvijek ga zagriju kada treba, smire ili ubrzaju, poprave.
Prije deset godina self-help i ja nismo bili u istoj rečenici. A onda se desi život, padaš i grčevito se hvataš na sve strane pokušavajući zaustaviti taj pad, barem ga ublažiti, i otkriješ da ima nešto i za tebe u tim knjigama. Od tada svaku dočekam bez predrasuda i u većini pronađem svašta korisno, puno malih sretnih trenutaka.
Mene je ova knjiga oraspoložila, ništa revolucionarno, a tako smisleno i baš kako treba. A kada niste raspoloženi za baš ništa ostaju vam ilustracije koje su same po sebi već dovoljne.
