“How different it is with friendship. No one picks a friend for us; we come together by choice. We are not tied together through ceremony or the responsibility to create a son; we tie ourselves together through moments.”
Priča prati živote djevojčica Mi-ja i Young-sook na korejskom otoku Jeju, Otoku morskih žena, kroz mnoga desetljeća i užasne povijesne događaje do danas.
Do čitanja ove knjige moje poznavanje korejske povijesti bilo je poprilično siromašno. Radnja knjige prati japanski kolonijalizam 30-tih i 40-tih, Drugi svjetski rat, Korejski rat, pa sve do pojave moderne tehnologije. Užasi koje su stanovnici, posebno žene, otoka Jeju prolazili, njihov način preživljavanja, razmišljanja i nošenja sa svim tim događajima ostavili su me bez riječi i mislim da je ovo jedna od onih knjiga koju ću zauvijek pamtiti. Sa svakim novim događajem otkidali su mi se komadići srca. Ova knjiga me slomila i nažalost koliko god ja priželjkivala oporavak, nisam ga dobila. Kao i u svakom životu bilo je i lijepih trenutaka međutim ovo je prvenstveno priča o tuzi, boli, bijesu, kulturi, prijateljstvu i njegovim granicama. Ono što mi je na kraju ostalo je spoznaja da su ljudi čudovišta koja su uvijek spremna nadmašiti i najveće strahote koje smo do sada vidjeli.
Ovo je definitivno jedna od najsnažnijih knjiga koju sam pročitala!
“Who can name a death that was not tragic?” the speaker asks. “Is there a way for us to find meaning in the losses we’ve suffered? Who can say that one soul has a heavier grievance than another? We were all victims. We need to forgive each other.”
Remember? Yes. Forgive? No.”
