“Ovo je mjesto tajna. Svetište. Svaka knjiga, svaki svezak koji vidiš, ima dušu. Dušu onoga tko ju je napisao i dušu onih koji su je pročitali i proživjeli i sanjali je. Svaki put kad neka knjiga prijeđe iz ruku u ruke, svaki put kad netko prijeđe pogledom preko njezinih stranica, njezin duh naraste i ojača. Na ovome mjestu knjige kojih se više nitko ne sjeća, knjige koje su izgubljene u vremenu, žive zauvijek, u iščekivanju dolaska ruku novoga čitatelja, novoga duha.”
U drugom nastavku serijala Groblje izgubljenih knjiga Zafon nas vodi u Barcelonu 1920. godine. David Martin je mladić iza kojeg je teško djetinjstvo i koji za život zarađuje pišući senzacionalističke romane i barokne priče o gradskom podzemlju. Jednoga dana Andreas Corelli nudi mu priliku koja se ne propušta. David samo treba napisati roman kakav još nikada nije napisan, onaj koji će dotaknuti srce i um čitatelja. David uskoro počinje otkrivati tajne koje povezuju kuću u kojoj živi i roman koji tek treba biti napisan…
Zafon me još jednom, možda ovaj put i više nego prvi, očarao svojom maglovitom, kišnom, mračnom Barcelonom. Nikada ju takvu nisam zamišljala, ali uz njegovo čarobno i slikovito pisanje bez problema sam otputovala u taj svijet. Od prve stranice Davidova priča me povukla, prestajala sam čitati samo zato što sam morala nastaviti sa životom, ali povratak likovima i stranicama Anđelove igre jedva sam čekala.
Anđelova igra je napeta, zanimljiva, uzbudljiva i u konačnici i tužna jer osim tajni i zločina, pratimo i nesretnu ljubavnu priču koja će vas dirnuti, ispuniti tugom i natjerati na razmišljanje o starim ljubavima i nemogućim vezama koje ostavljaju neizbrisiv trag u srcu.
Za mene osobno, Anđelova igra nadmašuje Sjenu vjetra, a svim ljubiteljima gotičke atmosfere, misterija, emotivnih ljubavnih priča i onima koji uživaju u knjigama koje istražuju svijet književnosti, sigurno bih je toplo preporučila.
“Već sam tada počeo shvaćati da se moj otac srami što ljudi misle da je neznalica, otpadak jednoga rata koji se, kao i gotovo svi ratovi, vodio u ime Boga i domovine kako bi ljudi koji su već i prije početka rata bili dovoljno moćni postali još moćniji.”
[english]
The Angel’s Game – Carlos Ruiz Zafon
In the second book of the Cemetery of Forgotten Books series, Zafon takes us to Barcelona in 1920. David Martin is a young man with a difficult childhood behind him who earns his living by writing sensationalist novels and baroque stories about the city’s underworld. One day Andreas Corelli offers him an unmissable opportunity. David just needs to write a novel that has never been written before, one that will touch the heart and mind of the reader. David soon begins to uncover the secrets that connect the house he lives in and the novel that has yet to be written…
Zafon once again, perhaps this time more than the first time, enchanted me with its foggy, rainy, dark Barcelona. I never imagined it like that, but with his magical and picturesque writing, I traveled to that world without any problems. From the first page, David’s story drew me in, I stopped reading only because I had to move on with my life, but I couldn’t wait to return to the characters and pages of Angel’s Game.
The Angel’s game is tense, interesting, exciting and ultimately sad because, in addition to secrets and crimes, we also follow an unhappy love story that will touch you, fill you with sadness and make you think about old loves and impossible relationships that leave an indelible mark on your heart.
For me personally, The Angel’s Game surpasses The Shadow of the Wind, and I would certainly highly recommend it to all lovers of gothic atmosphere, mysteries, emotional love stories and those who enjoy books that explore the world of literature.
