“Pogrešni ljudi nisu razlog za pogrešna stanja, nego samo zaobilazan put do pravih.”
Gospodin Florijan Bauer autor je jednog od najčudnijih oglasa: “Tražim gospođu za milovanje mojih leđa. Isključivo leđa. Sigurnost, diskrecija i dobra zarada zajamčene.”. Florijan je udovac sa vrlo jasnim rasporedom obaveza u danu od kojega skoro nikada ne odstupa. Gospođa Veronika Vinter bankovna je službenica, nedavno razvedena i u financijskim problemima koji ju dovode Florijanu na vrata. Ovo dvoje potpuno različitih ljudi svojim će suprotnostima dovesti do tektonskih promjena u svojim životima.
Marina Vujčić nikada ne razočara pa me tako i ovaj put oduševila svojom idejom i pisanjem. Zainteresirala me toliko da je svaki prekid čitanja bio malo mučenje. Ne znam je li autorici bio cilj da Veronika bude toliko antipatičan lik ili ne, ali kod mene je postigla upravo to. Veronika je za mene jedan od najgorih ženskih likova s kojima sam se susrela u zadnje vrijeme – sebična i zločesta, puna gorčine i nezadovoljstva, stalno u potrazi za nekakvom osvetom. S druge strane imamo Florijana, čudnog, ali dragog i psihički uništenog čovjeka koji je unatoč nedostatku ljubavi od prvog dana života ostao čovjek. I to ne bilo kakav već onaj divan koji je dobar i prema onima koji to ne zaslužuju.
I Veronika i Florijan susreli su se sa teškim životnim okolnostima, ali su se odlučili nositi sa time na drugačije načine – ona u gorčini, a on emotivno zatvoren u svoj mali svijet. Međutim usamljena leđa na kraju ipak dožive svoj sretan kraj. Iz života punog tuge i beznađa, autorica je svoje likove odvela u novi, bolji i manje usamljen život. Upravo ono što sam i sama kao čitatelj priželjkivala.
Od mene preporuka!
“Biti sam ne znači nužno biti usamljen.”
