“Uvijek sam željela sretan kraj… Tražila sam ga u svakom pojedinom trenutku nadajući se da će se i meni dogoditi.”

Roman koji je svoj život započeo kao priča u nastavcima na Wattpadu, roman o Nici i Rigelu, njihovom odrastanju u sirotištu, strahovima i nadanjima i najvećoj ljubavnoj priči.

“Nisam bila princeza.
Žrtvovala bih bajku da spasim vuka.”

Kada su u pitanju preporuke nekih izdavača i urednica, često niti ne čitam o čemu se radi u knjizi, već puna povjerenja zaranjam u taj čarobni svijet. Tako je bilo i sa Tvorcem suza. Ne pročitavši sadržaj zamislila sam da je Tvorac suza fantasy pa zamislite koji sam šok doživjela kada sam shvatila da je u pitanju ljubavna priča. I to ne obična ljubavna priča, nego ljubavna priča za mlade od kojih sam nedavno potpuno odustala shvativši da sam za neke priče postala mrvicu prezrela. Ili možda ipak nisam? Jer ono što mi je ova ljubavna priča za mlade napravila ne može se opisati riječima! Uf…

“Neću ga ostaviti samoga jer je predugo bio sâm. Neću ga ostaviti samoga jer bajke postoje za sve.
Neću ga ostaviti samoga jer se život ne cijeni u samoći, već uz nekoga, ruku pod ruku, jaka srca, sa svjetlom na licu.
Neću ga ostaviti samoga jer želim još dugo razgovarati s njim, slušati ga, osjećati ga. Želim dotaknuti njegovu dušu.
Želim ga vidjeti nasmiješenog, nasmijanog, ozarenog, želim ga vidjeti sretnog i nikad nisam toliko željela ništa drugo.
Želim sve to, i više od toga jer Rigel je isklesao moje srce ritmom svojeg disanja, i više ne znam kako drugačije disati.”

Tvorac suza divna je ljubavna priča, predivna, najdivnija koju sam čitala u zadnje vrijeme. „A Tale As Old As Time.“ Imamo „princezu i vuka“, bolnu ljubavnu priču, zlostavljanje u djetinjstvu, puno gubitaka i boli, prepreke i heroje. Imamo sve sastojke potrebne da patimo sa glavnim likovima i da se beskrajno ludo, onako tinejdžerski zaljubimo.

“Postoje tri nevidljive stvari
izuzetne moći.
Glazba, miris i ljubav.”

Uživala sam u priči, u stilu pisanja koji je bajkovit baš poput i same priče, u beskrajnim citatima koje bih ispisala posvuda i okružila se njima, u Nici i Rigelu, u njihovoj ljubavi i u ovom predivnom izdanju koje je samo stavilo točku na i.

“Mi smo prognanici iz carstva bajki.
A možda bismo, na kraju krajeva, mogli sami stvoriti svoju bajku.
Bajku punu suza i smijeha.
Ogrebotina i ugriza u mraku.
Nešto vrijedno i uništeno, a sretan kraj ne postoji izvan nas.”

I možda nije najbolje razrađena radnja ikada, možda baš poput i samog života ima svoje nedostatke, ali od mene je zaslužila pet zvjezdica zbog svih osjećaja koje je u meni izazvala.

“Ne želim sretan kraj, 
želim spektakularnu završnicu. 
Onakvu kakvu prirede opsjenari, 
oni koji te ostave razjapljenih usta 
i uvjere te načas da čarolije postoje.”

[english]

The Tearsmith – Erin Doom

A novel that began its life as a story in sequels on Wattpad, a novel about Nica and Rigel, their upbringing in an orphanage, fears and hopes and the greatest love story.

“Not every poison has an antidote. Some seep into your soul, stun you with their scent, and possess the most beautiful eyes you’ve ever seen.
And there is no cure for them.
None.”

When it comes to the recommendations of some publishers and editors, I often don’t even read what the book is about, but dive into that magical world full of trust. It was the same with the Tearsmith. For some reason, I thought that The Tearsmith was a fantasy, so imagine the shock I got when I realized that it was a love story. And not an ordinary love story, but a YA love story, which I recently completely gave up on realizing that I had become a little too mature for them. Or maybe I haven’t? Because what this YA love story did to me cannot be described in words! Ugh…

The Tearsmith is a wonderful love story, amazing, the most magnificent I’ve read lately. “A Tale As Old As Time.” We have a princess and a wolf, a painful love story, childhood abuse, lots of loss and pain, obstacles and heroes. We have all the necessary ingredients to suffer with the main characters and to fall in love endlessly crazy, just like teenagers.

I enjoyed the story, the writing style which is as fairy-tale like as the story itself, the endless quotes that I would write everywhere and surround myself with them, in Nica and Rigel, in their love and in this wonderful edition. And maybe it’s not the best developed plot ever, maybe just like life itself it has its flaws, but it deserves five stars because of all it made me feel.