“A sloboda da budeš koma u nečem i da te nije briga, to je pravo prosvjetljenje. Nije sve u rezultatima.”
Cijeli koncept knjige bazira se na računici da ako doživimo osamdesetu to je zapravo 4000 tjedana što je zastrašujuće malo. Tih 4000 tjedana uglavnom je ispunjeno beskonačnim popisima poslova koje moramo odraditi, uputa kako ugurati što više aktivnosti i poslova u 24 sata, kako ispuniti vlastite dane stresom i anksioznošću zbog svjesnosti da u samom startu nemamo šanse odraditi sve što si zadajemo.
Oliver Burkeman na zanimljiv i zabavan način savjetuje kako prihvatiti činjenicu da nećemo odraditi sve što smo stavili na popis.
„Dakle, tehnički govoreći, neracionalno je osjećati se jadno zbog pretrpanog popisa poslova koje treba obaviti. Učinit ćete što možete, nećete učiniti ono što ne možete i onaj tiranin u vama koji uporno smatra da morate učiniti sve – jednostavno je u krivu.“
Sama ideja mi se jako sviđa. Iako sam se bojala da bi me knjiga mogla deprimirati jer 4000 tjedana meni zvuči grozno malo, zahvaljujući stilu pisanja to se nije dogodilo. Knjiga je jednostavna i lako razumljiva te zabavna i duhovita što mi je baš odgovaralo. Ono što mi je zasmetalo je osjećaj da je dosta ponavljanja na tih dvjestotinjak stranica. No unatoč tome idealna je za sve koji rade puste sate i još uvijek imaju osjećaj da ne postižu dovoljno.
