“Među tristo šezdeset i pet rečenica možda se nađe i ona prava, jedina, najvažnija, ona oko koje ostale tristo šezdeset i četiri samo statiraju, ali ako takve rečenice i ne bude, ostat će pisani trag jedne neobično rečenične godine kakvu nikad ranije nisi proživjela.”
Nema boljeg opisa ove knjige nego što je već zapisan. Kao pukotina u ogradi kroz koju virimo u razmišljanja jedne od meni najdražih domaćih autorica. 365 dana zapisivala je po jednu rečenicu dnevno. Rečenicu odvojenu od politike i vanjskih događaja, samo ona i njezine misli i osjećaji.
Jedna drugačija Marina, pomalo tužna, kako i sama kaže u jednoj teškoj godini i 365 zapisa koji čine tu godinu. Marina Vujčić jedna je od naših najvažnijih autorica čijem pisanju ću se uvijek vračati i nedvojbeno u njemu uživati. A ovaj projekt je dubok, značajan i beskrajno inspirativan. Što sam više čitala to sam snažnije željela i sama zapisivati vlastite rečenice. I znam točno u koju bilježnicu…
I da, barem jedna rečenica pronaći će vas u pravom trenutku, preokrenuti vas, prodrmati, a možda i potaknuti na neke promjene ili pokrenuti mali kreativni kotačić koji svi skrivamo u sebi još tamo od djetinjstva.
